Kada su plodni dani za ženu i kada parovi treba da stupaju u češće polne odnose kako bi došlo do trudnoće? Ovo je važno pitanje za mnoge koji imaju poteškoća da ostanu u drugom stanju tokom dužeg vremena neplaniranog stupanja u polne odnose.
1929-30. godine u radovima austrijskog anatoma Hermana Knausa i japanskog hirurga Kijusaki Ogino, precizirano je vreme ovulacije tokom polnog ciklusa. Zanimljivo je da su metode istraživanja ovih lekara bile različite a rezultati neverovatno slični.
Osnovni principi teorije Ogino-Knausa mogu da se izlože na sledeći način:
1. Plodne periode treba određivati za svaku ženu posebno, a ne prema standarnom ciklusu od 28 dana, koji zapravo predstavlja srednju vrednost trajanja menstruacije. Kod svake žene postoje manja ili veća odstupanja od te vrednosti.
2. Trajanje menstruacije ne treba računati po nedeljama, nego po danima, jer se samo tako može dovoljno pouzdano odrediti početak sledećeg krvarenja.
3. Trajanje ovulacije povezano je sa prethodnom menstruacijom, što znači da ga treba određivati brojanjem unazad, počinjući od dana za koji se predviđa da će biti poslednji dan naredne menstruacije.
Za svaku ženi je jako važno da pravilno odredi trajanje menstrualnog ciklusa. U tu svrhu je korisno imati kalendarčić i barem tokom deset meseci ili godinu dana obeležavati u njemu prve dane ciklusa.
Za prvi dan se uzima onaj kada se pojavljuje krv, makar i u neznatnim količinama, a za poslednji se smatra poslednji „čisti“ dan tj. dan pred početak novog ciklusa.
Vrlo retko se dešava da je ciklus tačan „kao sat“, odnosno da traje tačno određeni broj dana (recimo 28), obično menstruacija žuri ili kasni po 2-3 dana. U životu su česte stresne situacije ili zdravstvena stanja koja mogu uticati na tok ciklusa.
Osnovne metode određivanja trajanja ovulacije:
1. KALENDARSKA METODA (metoda ritma) zasnovana je na određivanju plodnog perioda prema proučavanju menstrualnih ciklusa. Oslanjajući se na istraživanja Ogina i Kanausa, holandski autori Holt i Smalder su razradili model koji se ispostavio najprecizniji od svih. Autori su prihvatili period ovulacije u okvirima od 5 dana, tj. između 16-tog i 12-tog dana pre prvog dana naredne menstruacije. (vidi sliku 1). Pretpostavimo da kod određene žene trajanje menstrualnog ciklusa iznosi 28 dana, brojaćemo od očekivanog poslednjeg dana ciklusa unazad. Imajući u vidu da spermatozoidi žive do tri dana uz očuvanje plodnosti, odbrojaćemo te dane na grafikonu sa leve strane, to su 17, 18 i 19. dan ciklusa; pošto znamo da jajna ćelija živi 6-12 sati (prema nekim podacima i do 24 sata) obeležićemo na grafikonu još jedan dan sa desne strane (11. dan). Dakle, plodni period traje tokom 9 dana, tj. od 19. do 11. dana PRE PREDVIĐENOG ZAVRŠETKA CIKLUSA (poslednjeg „čistog „dana).
S obzirom da menstrualni ciklus nije uvek postojan, treba uzeti iz kalendara trajanje poslednji deset ciklusa. Pretpostavimo da je najkraći 26 dana, a najduži 30 dana. Za izračunavanje plodnog perioda koristimo pravila Holta (u slučaju promenljivog ciklusa).
Prvo pravilo dozvoljava da se odredi period predovulacione neplodnosti i sastoji se u oduzimanju 19 dana od najkraćeg ciklusa. U našem slučaju 26-19=7. Znači da je sedmi dan ciklusa poslednji dan predovulacione NEPLODNOSTI. Drugo pravilo sadrži formulu za određivanje postovulacione neplodnosti: od najdužeg ciklusa oduzima se 10. U našem primeru: 30-10=20. Znači da je dvadeseti dan ciklusa prvi dan postovulacione NEPLODNOSTI.
Kalendarska metoda ima svoje prednosti. Pre svega, jednostavna je u korišćenju i mnogi parovi je uspešno koriste za planiranje porodice. Kod pravilnog korišćenja ove metode efikasnost je preko 90%. Kalendarska metoda se ipak ne može preporučiti kod neregularnih ciklusa, kod kontraindikacije trudnoće, u periodu nakon porođaja ili abortusa. Ova metoda je teoretska tj. zasnovana na teoretskim pretpostavkama i zato ne može predvideti slučajne poremećaje u trajanju ciklusa.
2. TAČNA TEMPERATURNA METODA i ostali načini
